18.9.2011. krenuli smo iz Zagreba prema Delnicama. Jutarnja kavica u tom malom čarobnom gradiću u srcu Gorskog Kotara osvjestila nas se iz sna dugog toplog ljeta. Naime, kad smo stigli tamo bilo nam je u 9 ujutro prohladno u majicama kratkih rukava, što je ove godine u Zagrebu bilo najnormalnije.

Nakon kavice uputili smo se glavnom ulicom do raskršča za Vojarnu Drgomalj. Ima tabla na stupu:



Kod vojarne je ogroman parking i postoje dva puta dalje, odmah lijevo i skroz desno. Pravi je onaj desno   njime se vozite autom uz vojarnu i po šumi, sve dok sa desne strane ne vidite šumski put. Tu ima proširenje za parking. Nakon nekih 50 - 100 metara počinju planinarske oznake za Veliki Drgomalj:



Put isprva vodi kroz šumu, khm, khm, privatu šumu:





u kojoj masakriraju lokalne životinje po panjevima  :



Malo iza ovog stravičnog mjesta, brali smo lješnjake i ostali živi  , te je put skrenuo jače uzbrdo i lijevo. Da ste na pravom putu znat ćete po markacijama i ostacima starih klupa:



Nakon toga šumski put u nekoliko navrata presjecaju preslatki proplanci:



a iz zadnjeg proplanka počinje dio čudnog drveća. Meni tu drveče nalikuje na okamine zmajeva i raznih mitova:



Dolaskom na proplanak sa kojega se pruža čaroban vidik, znajte da ste stigli na Veliki Drgomalj:



Ovo mjesto je zaista predivno, pogled za pamćenje do kraja života. Vrh je otprilike visok kao i Sljeme.



LIjepo je uređen, kutija sa žigovima i upisnom knjigom, klupica koju je netko nedavno donio...





Tu se da fino i ubiti oko



I tak. Ovo je opet jedan o najljepših vrhova. Morat ću sastaviti sve svoje postove i napraviti knjigu. Ako je mogao Čaplar napisati knjigu sa br+do neistinitih tvrdnji i putokaza, zakaj nebi mogla ja sa točnim podacima  .



U Delnicama smo popili još jednu kaf'cu i kliknuh oproštajnu fotku na kojoj se vidi i Veliki Drgomalj iznad Delnica:



Ono veče brdo naravno  . Krenusmo starom do Zagreba, da kupimo krumpire...